ee

Poliuretanska ljepila – buduća zvijezda ljepila

Molekularni lanac poliuretanskog ljepila sadrži karbamatnu skupinu (-NHCOO-) ili izocijanatnu skupinu (-NCO), podijeljenu u dvije kategorije poliizocijanata i poliuretana. Poliuretanska ljepila, reakcijom izocijanatnih skupina u sustavu i tvari koje sadrže aktivni vodik unutar ili izvan sustava generiraju poliuretanske skupine ili poliureu, kako bi se znatno poboljšala čvrstoća sustava i postigla svrha lijepljenja.

Ljepila su uglavnom ljepila, s različitim agensom za stvrdnjavanje, plastifikatorima, punilima, otapalima, konzervansima, stabilizatorima i sredstvima za spajanje i drugim pripremljenim dodacima. Posljednjih godina, s brzim poboljšanjem razine razvoja materijala, pojavili su se razni ljepila s većom primjenjivošću jedan za drugim, što je uvelike obogatilo tržište ljepila.

1. Status razvoja

Poliuretansko ljepilo je vrsta ljepila srednjeg i visokog stupnja, koje ima izvrsnu fleksibilnost, otpornost na udarce, kemijsku otpornost, otpornost na habanje, a najvažnija je njegova otpornost na niske temperature. Prilagođavanjem sirovina i formule, možemo dizajnirati razne poliuretanska ljepila koja su prikladna za lijepljenje različitih materijala i različite namjene. Poliuretansko ljepilo je prvi put korišteno u vojnom polju 1947. godine. Tvrtka Bayer, trifenil metan triizocijanat je uspješno primijenjena za lijepljenje metala i gume, te korištena na stazi spremnika, koji je postavio temelje za industriju poliuretanskih ljepila. Japan je 1954. uveo njemačku i američku tehnologiju, počeo proizvoditi poliuretanska ljepila 1966. i uspješno razvio vinil poliuretanska ljepila na bazi vode, koja su puštena u industrijsku proizvodnju 1981. danas, istraživanje i proizvodnja poliuretanskih ljepila u Japanu su vrlo aktivni, a zajedno sa Sjedinjenim Državama i zapadnom Europom, Japan je postao veliki proizvođač i izvoznik poliuretana. Od 1980-ih, poliuretanska ljepila su se brzo razvijala, a sada su postala raznolika i široko korištena industrija.

Godine 1956. Kina je razvila i proizvela trifenil metan triizocijanat (Lekner ljepilo), a ubrzo je proizvela toluen diizocijanat (TDI) i dvokomponentno poliuretansko ljepilo na bazi otapala, koje je još uvijek najveća raznolikost poliuretanskih ljepila u Kini. Od tada, Kina je uveli su mnoge napredne proizvodne linije i proizvode iz inozemstva, u kojima je potreban veliki broj uvezenih poliuretanskih ljepila za njihovu podršku, čime se promiče razvoj poliuretanskih ljepila u domaćim istraživačkim jedinicama. Posebno nakon 1986., industrija poliuretana u Kini ušla je u razdoblje brzog razvoja. Posljednjih godina cijena poliuretanskog ljepila pada, a trenutna cijena poliuretanskog ljepila je samo oko 20% viša od cijene kloroprenskog ljepila, čime se stvaraju uvjeti da poliuretansko ljepilo zauzme tržište kloroprenskih ljepila.


Vrijeme objave: 3. ožujka 2021